Može li se Europa braniti bez SAD-a? Ogorec: "Nije stvar u nuklearnom oružju, nešto drugo je važnije"

O tome je u ponedjeljak u Europskom parlamentu dramatično govorio glavni tajnik NATO-a Mark Rutte upozorivši: "Ako itko ovdje misli da se Europa može sama braniti bez pomoći SAD-a, mogu samo reći: nastavite sanjariti! Ne možete. Ne možemo. Trebamo jedni druge."

U tom slučaju, dodao je Rutte, europske zemlje morale bi izdvajati za obranu ne 5 posto BDP-a, što je za mnoge već sada teško dostižno, nego čak 10 posto.

"SAD gura Europu u stranu"

O mogućem smanjenju američke vojne prisutnosti u Europi, dok na njenim istočnim granicama traje rat Rusije i Ukrajine, u srijedu je u Novom danu na N1 govorio i vojni analitičar Marinko Ogorec.

"SAD svojom novom strategijom nacionalne sigurnosti gura Europu u stranu i marginalizira je kao dosadašnjeg najvažnijeg strateškog partnera. Vidi se zaokret u američkoj vanjskoj politici. To je poruka europskim zemljama da se moraju same više osloniti na vlastitu obranu i puno više ulagati u nju. SAD više neće biti toliko tu prisutne, a i europski prostor gubi svoj značaj. Fokus globalnih interesa seli se na druga mjesta."

Američke vojne snage raspoređene su u Europi još od kraja Drugog svjetskog rata. Broj američkih vojnika od tada do danas varirao je ovisno o intenzitetu geopolitičkih zbivanja pa ih je koncem 1950-ih, u vrijeme osnivanja Varšavskog pakta bilo oko 470 tisuća, a početkom 1990-ih, nakon raspada Sovjetskog saveza, tek nekoliko desetaka tisuća.

U Europi 84.000 američkih vojnika i 40-ak baza

Kako na svome portalu piše Council on Foreign Relations (CFR), nezavisni američki think-tank, pozivajući se na podatke Američkog europskog zapovjedništva (EUCOM), početkom 2025. u Europi je bilo oko 84.000 američkih vojnika. Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, dvadesetak tisuća ih je raspoređeno u države članice NATO-a koje graniče s Rusijom, Bjelorusijom i Ukrajinom.

Na tlu Europe, od Grenlanda do Turske, četrdesetak je američkih vojnih baza. Većina ih je duboko u europskom teritoriju, što dalje od nekadašnjeg domašaja sovjetskog oružja - u Njemačkoj gdje je u Stuttgartu i sjedište EUCOM-a te u Italiji, Poljskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Američke snage upravljaju i nuklearnim arsenalom u Europi, postavljenim još u ranim danima Hladnog rata. Ono je, prema CFR-u i EUCOM-u, razmješteno u Belgiji, Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj i Turskoj gdje se, prema procjenama, nalazi oko stotinu termonuklearnih gravitacijskih bombi B61. Nijedna od tih zemalja na čijem tlu se nalaze ne smije ih koristiti bez dopuštenja SAD-a.

Obavještajni podaci važniji od nuklearnih glava

Mogu li europske zemlje u slučaju da SAD povuče dio svoga vojnog kontingenta iz Europe ili, u krajnjem slučaju, ako dođe do raskola među sadašnjim saveznicama, nadomjestiti vojne kapacitete koje Europi sada daje SAD? I mogu li Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, kao jedine dvije europske zemlje s nuklearnim oružjem, biti dovoljan jamac europske sigurnosti?

Ta pitanja smo postavili vojnom analitičaru Ogorecu, a on je na oba odgovorio kratko i jasno: Ne mogu!

"Iz prostog razloga što nije samo stvar nuklearnog kišobrana koji sada pruža SAD. Puno ja važnija obavještajna i satelitska potpora koju SAD daju europskim vojskama, članicama NATO-a. To je krucijalno u današnje vrijeme i puno važnije od nuklearnog kišobrana jer se nuklearno oružje još uvijek, srećom, shvaća kao sredstvo odvraćanja bez ozbiljnije namjere njegove uporabe. Satelitski i obavještajni podaci u operativnom smislu su puno važniji i oni su najvažnija komponenta sadašnje američke vojne podrške Europi", pojasnio je.

"Vojnici se lako nadoknade, ne i sateliti"

Europske zemlje tu komponentu nemaju i ako ostanu bez nje, kaže Ogorec, bit će to veliki problem. U tom smislu nije toliko važno smanjenje američkog vojnog kontingenta u Europi, koliko eventualno uskraćivanje spomenute podrške.

"Taj se kontingent može nadoknaditi europskim vojnicima. No sustavi protuzračne i proturaketne obrane, sustavi ranog uzbunjivanja, radarski sustavi ranog upozoravanja, satelitsko izviđanje i obavještajni podaci - sve to pada u vodu bez američke podrške. To je gotovo nemoguće nadoknaditi"

Slijedom toga, pitanje je što bi Europa trebala učiniti da u slučaju potrebe nadoknadi kapacitete podrške koje joj sada pruža SAD i koliko bi joj vremena trebalo.

"Najprije bi trebalo poslati u orbitu barem tri do pet satelita s točno definiranim modelima i načinima funkcioniranja. Zapravo bi najprije trebalo proizvesti ili negdje nabaviti takve satelite. Kupiti se mogu samo od SAD-a. Sve to je, blago rečeno, prilično dugotrajan i jako skup proces. Ali to nije dovoljno. Trebalo bi nadomjestiti i cijeli niz radarskih i drugih sustava. Nisam siguran bi li Europa tehnološki i financijski to mogla učiniti u kratkom roku."

"I SAD bi imao više štete nego koristi"

No pitanje je bi li SAD uopće riskirao da 'tek tako' ostavi europski prostor bez svoga vojnog prisustva i nadzora.

"Iskreno se nadam da do toga neće doći. To bi izazvalo prilično velike poremećaje. Na kraju krajeva, i sam SAD bi od toga imao više štete nego koristi. Nisam siguran da bi to bila dobra opcija za obje strane, kazao je Ogorec.

Pritom je napomeno kako jedino Francuska može sama koristiti svoje nuklearno oružje.

"Britanci ne mogu nuklearne sustave koristiti samostalno, bez odobrenja SAD-a, jer su to američki sustavi. Oni nisu razvili svoje nuklearno oružje kao Francuzi."